ENGLISH
HRVATSKI
ART-e-FACT,  STRATEGIJE OTPORA IZDANJE 01: ILEGALNA IMIGRACIJA IZDANJE 02: UTOPIJA [TI SI OVDJE] IZDANJE 03: TECHNOMYTHOLOGIES IZDANJE 04: GLOCALOGUE UTOPIJA
UVODNIK BIBLIOGRAFIJA O ART-E-FACT-U KONTAKT
REPORTS
GLOBAL+ MAP
TRANSMEDIALE.04
PARTNER EVENT
TRANSMEDIALE: FLY UTOPIA!
A conference, exhibition and workspace opens January 31st in Berlin.


TRAVELOG

Svijet na putovanju
Boris Groys
Turist i stanovik grada postaju jedno.

MOŽE LI SVIJET UMJETNOSTI DOISTA STVORITI HOLLYWOOD BOLJE OD HOLLYWOODA?
Steven Rand
Hipnotizam tehnologije – vidi li mu se kraj?

Mobilna utopija
Charles Esche
Utopijski izlet koji je povezao dvije vizije međusobno udaljene 400 godina

FEATURE AND WRITINGS
LOOKING FOR A HUSBAND WITH AN EU PASSPORT BY TANJA OSTOJIC
ONLINE
Light Type Writer
Constantin Luser


THEORY

Utopija s
Larom Croft i nekim drugim ČudoviŠtima i izvanzemalj-
cima

Marina Gržinić
Novi smjer žudnji; činjenice i tijela u globalnom svijetu

IMPERIJ I NJEGOVE UTOPIJE
Žarko Paić
Kako misliti utopiju, a ne pobjeći od društva realne represije / depresije u geto ili azil za fantastične outsidere?

ZERZAN VON TARZAN UND TAXIS - FAŠIZAM UŽITAKA ILI FAŠIZAM STVARI
Zoran Roško
Želja da postanemo stvari naša je glavna utopija




PISANJE
ZABILJESKE
ONLINE
Patricia Piccinini: Mlada obitelj
Paviljon Australije,
Venecijanski Biennale 2003.


MOŽE LI SVIJET UMJETNOSTI DOISTA STVORITI HOLLYWOOD BOLJE OD HOLLYWOODA?

Premda bi se to moglo nekima i ne svidjeti, želio bih javno kazati kako je svijet umjetnosti u krizi. Dobro, znam da nisam prvi koji to kaže.

O tome se priča već duže vrijeme. Sve je počelo još u doba performansa, recimo, kasnih šezdesetih. Umjesto eksperimentalnog teatra, performansi su omogućili da se u muzeju, alternativnom prostoru ili galeriji, za određenu skupinu napravi samo jedna izvedba. Ljudi su dolazili upravo stoga što se radilo o svojevrsnom odstupanju od pravila, bio bi to neponovljiv događaj, a tipovi poput Chrisa Burdena i Vita Acconcija uvijek su obećavali da se doživi nekakva nezgoda ili spektakl. Na određeni način bilo je to kao igranje hokeja ili utrka automobila. Ali, svijet umjetnosti je napredovao. Primjerice, postalo je normalno da neki uštogljeni par iz umjetničkih krugova ide na izložbu Vanesse Beecroft ili Roberta Mapplethorpea i raspravlja o značenju negativnog prostora među tijelima ili o putenoj krivulji tijela uz arhitekturu. Koju to arhitekturu? Moramo lagati drugima, mnogo manje nego sebi, zašto smo se zapravo našli na tome mjestu, a posebice je to slučaj u Sjedinjenim Državama. Ipak, optimist sam.

Najnovije otjelovljenje te kratkovidnosti jest potkradanje Hollywooda od strane svijeta umjetnosti. Nedavno sam ovdje u New Yorku, u Guggenheimu, vidio jedan od video radova Billa Viole. Uobičajeno prolaženje pješaka u zgradi Muzeja te uzduž pročelja zgrade, koje je sam umjetnik zamislio, prešlo je u prikaz neobuzdanog nadiranja vodenih kaskada kroz vrata i izloge, nagoneći u bijeg ljude, od kojih neki kao da su uspjeli pobjeći tek slučajem. Bio je to snažan rad, dobro napravljen, imao je /neku/ ideju, ali jednom kada si ga vidio, nije bilo razloga da ga ikad više pogledaš. U njemu nije bilo ni trunke transcendencije. Niti važnijih saznanja. Zamisao nije nije ponudila ništa više od jeftinog uzbuđenja. Naprotiv, posjetitelj odlazi zakinut, s osjećajem ispražnjnosti. To je Hollywood Lite, mlaki Hollywood. To je efekt bez srži. Ne radi se o tomu da se u Violinom videu ne reflektira društvo, inače jedan od važnih legalizatora valjanosti umjetničkog djela, međutim, njegova jednostavnost i doslovnost više je nespretna nego uvjerljiva.
Bio sam u Veneciji na nedavnom debaklu zvanom Biennale. Jedan od paviljona o kojem se najviše govorilo bio je australski. Ondje je, u prirodnoj veličini /?/ “nešto” napravljeno, bez sumnje od nekakve svemirske sluzi, pokazujući genetske permutacije koje su bile i više nego preslatke. Na neki način, polipoidni mutant vjerojatno bi imao uši kao doberman, a ne štene i one bi rasle iz njegovih leđa. Dakako, nesimetrično. A male “praseće guze” – bi li vas one bile navele da ih ikad više uštipnete. Gdje je oderana koža i suludi pogled? Hollywood to jednostavno radi bolje – već više od dvadeset godina. A Pixar ih oživljava. Doista dobro. Jeste li vidjeli što uglavnom umjetnici rade s oživljavanjem? Srećom, nisu kirurzi. Nekoliko godina imam loš osjećaj da su se mnogi, koji su mogli biti umjetnicima, namjesto toga odlučili za polje high-techa. I tu onda izranjaju fantastične ideje, proizvodi se “čarolija” koju prečesto prihvaćamo kao umjetnost.

Programi kao Photoshop i Final Cut omogućili su stvaranje nevjerojatnih stvari za koje bi inače trebali visoko obrazovani tehničari ili par oštrih škara i mnogo vremena. Oboje je daleko od dosega većine nas.
Radio sam neke video radove, naučio nešto o montaži i specijalnim efektima. U galerijama i studijima prečesto sam se našao kako gledam rezultate neuspjelog menija, a ne dobru ideju. Rezanje i ljepljenje videa postalo je nimalo teže od uređivanje teksta članka kojeg upravo čitate. A tek kad vidim pokraden neki važan i divljenja vrijedan film, a najpoznatije i najsnažnije scene kako se neprekidno ponavljaju, usporeno ili ubrzano! To je više grijeh nego hommage. K tomu, taj jadan napor, cijenjen zbog spajanja slika, vjerojatno nije ni legalan, ili to ne bi trebao biti.

Kuda to vodi? Prije svega, umjetnici uhvaćeni u 'prijelaznom razdoblju', a isto tako i mlađi umjetnici, moraju se čuvati hipnotizma tehnologije. Tehnologija je još uvijek privilegirano znanje kojeg rabe “informirani”, ali uskoro, kad postane nevidljiva, postat će opet alat. Odjeli Nove tehnologije? Idite u kina.



Prijevod: Ružica Šimunović



KAZALO







UMJETNICKI RAD
POGLEDAJ
LIGHT TYPE WRITER
Constantin Luser

TRANS.MISIJE

Plug'n'Pray
Lionello Borean & Chiara Grandesso

LIGHT TYPE WRITER
Constantin Luser

Digitalni Golem
Eric Van Hove

Good News©
Mihael Milunović

Pogled kroz crveni prozor
Sarawut Chutiwongpeti


TEME
SYSTEMS

SISTEMI
 
TRANS.MISIJE
 
MEHANIZIRANO
 
OSOBNO
 
MIKRO-UTOPIJE
 

KAZALO


ABOUT THIS MAP