ENGLISH
HRVATSKI
ART-e-FACT,  STRATEGIJE OTPORA IZDANJE 01: ILEGALNA IMIGRACIJA IZDANJE 02: UTOPIJA [TI SI OVDJE] IZDANJE 03: TECHNOMYTHOLOGIES IZDANJE 04: GLOCALOGUE UTOPIJA
UVODNIK BIBLIOGRAFIJA O ART-E-FACT-U KONTAKT
REPORTS
GLOBAL+ MAP
THE YOUNG FAMILY, by Patricia Piccinini
NOTES
Can the art world really do Hollywood better than Hollywood?


TRAVELOG

Svijet na putovanju
Boris Groys
Turist i stanovik grada postaju jedno.

MOŽE LI SVIJET UMJETNOSTI DOISTA STVORITI HOLLYWOOD BOLJE OD HOLLYWOODA?
Steven Rand
Hipnotizam tehnologije – vidi li mu se kraj?

Mobilna utopija
Charles Esche
Utopijski izlet koji je povezao dvije vizije međusobno udaljene 400 godina

FEATURE AND WRITINGS
LOOKING FOR A HUSBAND WITH AN EU PASSPORT BY TANJA OSTOJIC
ONLINE
Light Type Writer
Constantin Luser


THEORY

Utopija s
Larom Croft i nekim drugim ČudoviŠtima i izvanzemalj-
cima

Marina Gržinić
Novi smjer žudnji; činjenice i tijela u globalnom svijetu

IMPERIJ I NJEGOVE UTOPIJE
Žarko Paić
Kako misliti utopiju, a ne pobjeći od društva realne represije / depresije u geto ili azil za fantastične outsidere?

ZERZAN VON TARZAN UND TAXIS - FAŠIZAM UŽITAKA ILI FAŠIZAM STVARI
Zoran Roško
Želja da postanemo stvari naša je glavna utopija




IZVJESCA
TEORIJA

Utopija s Larom Croft i nekim drugim ČudoviŠtima i izvanzemaljcima

Zanimaju me stvorenja poput Aliena, Lare Croft i drugih čudovišta, budući da sva ona ukazuju na reprodukciju identiteta, genetski inženjering i tehnoznanost. Lara Croft djeluje poput nekog starog, strateški dobro redizajniranog kolonijalnog oružja politike identiteta, koje će preobraziti, eksploatirati i prisvojiti čitav sustav ženskih žudnji, kao i strukturu moći svojstvenu znanstvenoj fantastici.

Mislim da treba raspravljati o tom filmu, budući da on uvodi nove elemente u proces re-teritorijalizacije. On predstavlja kapitalizirani sektor fizičkih i duhovnih podataka preobražen u teritorij fleksibilnog kapitala. Zaplet filma čini se vrlo jednostavnim – pogotovo za onog kog ne zanima pogledati sam film. Putena žena iz više klase, po imenu Lara Croft – koja u sebi spaja uloge Jamesa Bonda, Spielbergova pustolova Indiane Jonesa, ženskog lika iz «Mumije» itd. bori se i ubija u namjeri da spasi čovječanstvo (zar ste očekivali nešto drugo?), kako ono ne bi završilo u vječnom zlu. Lara Croft predstavlja točno takvo ukrštanje, gdje se hiperkapitalistički tržišni aparati zabave susreću s fleksibilnim akumulacijskim strategijama koje obećavaju vječnu reproduktivnu slobodu.

Lara Croft je novoizmišljeni mali stroj u procesu re-teritorijalizacije, pokazujući točno kakve vrste tijela i kakvi oblici udruživanja, što koriste naziv veze identiteta, JESU prikladni na početku novog milenija, i na čiju štetu, odnosno korist. To da je Lara bijela žena iz više klase podjednako je važno. Ali oprez! Nova dominacija ne počiva na uspostavi hijerarhije koja se jednostavno temelji na kulturnim razlikama, nego na uklanjanju povijesti dominacija i otpora kroz tehnološku reprodukciju.

Odsad će žene u pustolovnim filmskim blockbusterima biti podvrgnute paternalističkim kapitalističkim pravilima. To je nagodba novog tisućljeća, nedavno patentirana i stavljena u upotrebu. Pravila su jasna: ubijati, tući i boriti se poput naših muških drugova. To je način na koji žene mogu «pristupiti u klub». Jedino što treba učiniti je načiniti njihov mozak nevidljivim. Gusta crvolika struktura, što je zovu mozgom, koja je bila kritički angažirana u nekim drugim proizvodnjama, sad je nestala. Nije više neophodno razmišljati, potrebno je tek djelovati. U namjeri da se pridruže klubu stalne re-teritorijalizacije važno je ponavljati ista pravila. Lara Croft reproducira kapitalistički način industrije zabave, koristeći se istim nasilnim metodama masakriranja poput njenih muških kolega, na isti način kao što su se oni koristili da bi izvlašćivali i osvajali sve druge u prošlosti, među kojima su uključene i žene. Rezultat je uniforman, ne nastaje nikakva promjena, samo se reproducira obrazac dominacije i ponavlja ideološka priča o dobrim i lošim momcima, pardon, ženama.

Priča o ženi kloniranoj da bude jednako tako dobra, ili čak i bolja, kao i njezin muški partner, oživljavanje je neoimperijalističkih i kolonijalističkih pothvata u teritoriju pokretnih slika, kao i u reprezentaciji i kolonizaciji tijela. Bijela žena je u takvom kontekstu, dolazeći iz SAD-a ili sa Zapada, oruđe kapitala u produkciji vlastitih klonova i ritualnih imaginarnih obrazaca, na taj način ponavlja svoje rođenje (ne smeta ukoliko je do njega došlo greškom) iznova i iznova. A da ne spominjemo re-teritorijalizaciju, koja se nastavlja jedino tamo gdje prije nije postojala, klonirajući se na mjestima gdje je nema, baš kao što spominje Hito Steyerl u svom tekstu «EXPO 2000: A Burgeois Utopia».

Nadalje Hito Steyerl tvrdi: građanska utopija doslovno je stvorena destrukcijom i devastacijom lokaliteta i njihovom transformacijom u ne-mjesta, svim vrstama oružja, strojeva i tjelesnih modifikacija. Slična je i priča Hardta i Negrija o Imperiju: on je unutra i izvana, u isto vrijeme čini se da je centraliziran, premda je bez centra; Imperij je svugdje i nigdje; centraliziran je i u isto vrijeme «u-topijski», što znači da je ne-mjesto. Hardt i Negri predlažu preobražaj proizvodnih procesa u «spoznajni obrat». To znači da dominantni proizvodni procesi daju prednost komunikaciji, kooperaciji, dok biopolitička proizvodnja istiskuje proizvodnu djelatnost. Žarište je proizvodnja i reprodukcija života po sebi. Proizvodnja viška vrijednosti što je proizvode radnici u industriji i tvornicama danas je istisnuta narastajućim nematerijalnim intelektualnim radom koji se temelji na komunikaciji, što eksploataciji daje neposrednu socijalnu dimenziju uvodeći rad unutar svih socijalnih elemenata. Kontakti među ljudima, interakcije i intelektualni rad – «akumulacija svijesti, tehnologije i vještine» ne samo da su postali temeljna proizvodna snaga, nego su i jedna od najutjecajnijih industrija u proizvodnji teorije, interpretacije i područja intelektualne moći.

Pitanje nije jesu li žene dovoljno inteligentne da ubiju, već da li je neophodno za njih da budu pozicionirane kao ne-mjesto (Hardtov i Negrijev ne-prostor) kako bi sačuvale fizičku i epistemološku vidljivost, bez identiteta, povijesti, konteksta. U prošlosti bile su nevidljive, ali s histeričnim identitetom. Ukratko, identitet je odnos, a ne unaprijed oformljena kategorija bića ili svojstava koje ono ima. Učinak promašene analize jest tretiranje identiteta kao unaprijed formirane kategorije koja je upravo prisutna ili odsutna s mjesta radnje. Naprotiv, identitet se uvijek konstruira unutar nekoliko praksi i tehnologija. Kao što Karen Barad u «Modest Witness» Donne Haraway tvrdi, identitet se uvijek formira u intra-akciji, u zatvorenom sustavu stratificiranih odnosa, uz pomoć rekonfiguracije znanja i praksi koji stvaraju suvremenu filozofiju, umjetnost, kulturalni aktivizam i teorijsku analizu.

U naše je doba identitet bitno povezan s najprirođenijim procesima kapitala. Važno je ustvrditi kako suvremeni globalni kapitalizam sa sebi svojstvenim de- ili re-teritorijalizirajućim procesima stvara uvjete za širenje novih mnogostranih identiteta. Ta proizvodnja fluidnih hibridnih identiteta mora naime rezultirati u inherentno unutrašnjoj oznaki koja zapravo predstavlja promašaj identiteta; to je identitet kojeg treba shvatiti u njegovoj apsolutnoj nepotpunosti. Zapravo, nijedan socijalni pokret ne može se danas smatrati otvorenim, demokratskim političkim projektom, ukoliko ne uzme u obzir, ne uključi u svoju priču neuspjeh identiteta i negativnosti upravo u samom središtu identiteta. U kojem je smislu proces de- ili re-teritorijalizacije kapitalizma povezan s politikom identiteta? Koji je jedan od temeljnih znakova kapitala? Osvajati iznova nove i sve novije teritorije. Cilj je kapitala doseći apsolutni limit ili nadmašiti samu ideju ograničenja, uvijek ponašajući se poput kanibala, proždirući, pounutrujući sve ono što je ranije postojalo. Kapitalizam je oduvijek bio sistem unutrašnjih, korelativnih, nepredvidivih granica, granica koje se neprestano razmiču i reproduciraju na širem planu. Moguće je promatrati scenarij postmodernizma koji raskida s modernizmom u duhu s kapitalizmom koji preokreće sve granice do unutrašnjih ograničenja. Zapadni nacionalni modernizam i «modernizam» trećeg svijeta postali su središnji dio kapitalističkog teritorija, ne kao njegovi bastardni proizvodi već kao inherentni unutrašnji projekt-utvrda koji je preobražen, progutan i ispljunut kao teritorij za kapitalizaciju buduće umjetnosti. Zapadni svijet postiže svoj cilj stvaranjem novih pokreta i stilova, istodobno reproducirajući i šireći granice tržišta. Postmodernizam je estetika kolonizacije prethodnih stilova, okupacija sa svojom vlastitom poviješću, pretvarajući je u unutrašnje, korelativne, nepredvidive granice. Periodizacija Frederica Jamesona, koja definira postmodernizam kao kulturalnu dominantu multinacionalnog ili potrošačkog kapitalizma (modernizam kao kulturna logika monopolskog ili imperijalističkog kapitalizma, i realizam kao kulturna logika klasičnog kapitalizma) također je pokazatelj progresivne unutrašnje kanibalizacije, ostvarujući proces stalne de-teritorijalizacije i re-teritorijalizacije.

Povijest kapitalizma nije ograničena na jednu prvobitnu akumulaciju. Kad je kapital počeo dosezati granice akumulacije unutar nacionalne države, gdje jedva da je još mogao ostati netko tko bi mogao biti izvlašten, proces prvobitne akumulacije započinje opet ispočetka. Kapital je bio prisiljen iznova i iznova se reproducirati, a taj je proces neprestanog ponavljanja i reprodukcije potakao pojam teritorija, aktivirajući nova područja proizvodnje, raspodjele i razmjene. De-teritorijalizacija nije proces brisanja teritorija, već je prije svega proces re-teritorijalizacije: konstantne kanibalizacije starog i konstantnog izmišljanja novog. David Harvey elaborirao je teoriju fleksibilne akumulacije globalnog kapitalizma, koja postaje «jedina» nakon prvobitne akumulacije, kako bi opisao pojam novih područja proizvodnje, novih načina stvaranja financijskih službi, novih tržišta i iznad svega, intenzivirajućih stopa komercijalnih, tehnoloških i organizacijskih inovacija. Biotehnologija i genetski inženjering zaštitni su znakovi u tom okviru, dok Internet izručuje re-teritorijalizaciji svoje nove adrese. Uz poruke «Prodano», «Propalo» uvijek stoji potražite nas na http://www...; To je novo preusmjeravanje želja, činjenica i tijela u globalnom svijetu.

Internet je najčistiji znak tog procesa fleksibilne akumulacije. Započeo je kao teritorij bez granica, bez restrikcija. Međutim, danas formalna legislativa i ekonomski propisi pretvaraju Internet u novi teritorij sa starim mehanizmom kontrole, raspodjelom moći i načinima kako ih doseći, kolonizirati, dnevno kontrolirati, uz pomoć kompjutorskih korporacija, multinacionalnih bankovnih sistema i istraživačkih saveznih agencija. Moglo bi se reći kako ono što je bilo potajno kapitalizirano u nedavnoj prošlosti postalo je sada vidljivim procesom na Internetu. U vrijeme prve faze kapitalizma - vrijeme njegove realističke doktrine, bili su u pitanju kolonijalni i imperijalistički pothvati s ciljem eksploatacije i izvlaštenja prostora, fizičkog prostora, u značenju zemlje i geografije. Međutim, danas se ne radi o teritorijima u klasičnom, zemljopisnom smislu. Sve i svatko može biti pretvoren u novi teritorij, može biti teritorij i dio re-teritorijalizacijskog procesa. Kapital se kreće od fizičkog prostora k virtualnom i «spiritualnom». Sve i svatko može ispuniti uvjete da bude novi teritorij. Prijenos, prijelaz, kolonizacija vrlo su precizni. U stvaranju novih teritorija, granice se pomiču gore-dolje i uvećavaju. Sve ovisi kako je velika potreba za svježom krvi, autentičnim identitetima, hibridnim stanjem uma i virtualnim fluidima.





Prijevod: Marin Beroš



KAZALO







UMJETNICKI RAD
POGLEDAJ
FILM
Y-STROJ ZA ZAVOĐENJE (detalj)
Yvonne Trapp

MEHANIZIRANO

Y-STROJ ZA ZAVOĐENJE & SMEĆE
Yvonne Trapp

STOP_-
SUNCU
(RADNI NASLOV)
Vadim Fishkin

SLIKE GRADOVA
Magnus Bärtås


TEME
SYSTEMS

SISTEMI
 
TRANS.MISIJE
 
MEHANIZIRANO
 
OSOBNO
 
MIKRO-UTOPIJE
 

KAZALO


ABOUT THIS MAP