ENGLISH
HRVATSKI
ART-e-FACT,  STRATEGIJE OTPORA IZDANJE 01: ILEGALNA IMIGRACIJA IZDANJE 02: UTOPIJA [TI SI OVDJE] IZDANJE 03: TECHNOMYTHOLOGIES IZDANJE 04: GLOCALOGUE UTOPIJA
UVODNIK BIBLIOGRAFIJA O ART-E-FACT-U KONTAKT
REPORTS
GLOBAL+ MAP
IMAGE OF BODO KAPING
THEORY
MOŽE LI SVIJET UMJETNOSTI DOISTA STVORITI HOLLYWOOD BOLJE OD HOLLYWOODA?


TRAVELOG

Svijet na putovanju
Boris Groys
Turist i stanovik grada postaju jedno.

MOŽE LI SVIJET UMJETNOSTI DOISTA STVORITI HOLLYWOOD BOLJE OD HOLLYWOODA?
Steven Rand
Hipnotizam tehnologije – vidi li mu se kraj?

Mobilna utopija
Charles Esche
Utopijski izlet koji je povezao dvije vizije međusobno udaljene 400 godina

FEATURE AND WRITINGS
LOOKING FOR A HUSBAND WITH AN EU PASSPORT BY TANJA OSTOJIC
ONLINE
Light Type Writer
Constantin Luser


THEORY

Utopija s
Larom Croft i nekim drugim ČudoviŠtima i izvanzemalj-
cima

Marina Gržinić
Novi smjer žudnji; činjenice i tijela u globalnom svijetu

IMPERIJ I NJEGOVE UTOPIJE
Žarko Paić
Kako misliti utopiju, a ne pobjeći od društva realne represije / depresije u geto ili azil za fantastične outsidere?

ZERZAN VON TARZAN UND TAXIS - FAŠIZAM UŽITAKA ILI FAŠIZAM STVARI
Zoran Roško
Želja da postanemo stvari naša je glavna utopija




ART WORK
SYSTEMS
   
ONLINE
Agoraxchange
Jacqueline Stevens iznosi neka razmišljanja i dileme koje pokreće agoraXchange u mi2, Zagreb, siječanj 2004.
 

Agora & agoraxchange
Natalie Bookchin, Cynthia Madansky & Jacqueline Stevens
http://www.agoraxchange.net/

Tim koji čine Natalie Bookchin, Cynthia Madansky i Jacqueline Stevens pokrenuo je «open source» mjesto na mreži kako bi distribuirao timsko i kreativno, socijalno i političko djelovanje i misao. Projekt ima oblik dvije web stranice. Prva, AgoraXchange, bit će internacionalno okupljalište, potičući i predstavljajući prijedloge i razgovore o biti i estetici Agore. Agora je stvarna, kompleksna online politička diskusija, kao i conflict resolution - rješavanje sukoba -, u kojoj sudjeluje više igrača, u potrazi za kreativnim rješenjima i nagradama.

Sljedeći izvadci sumiraju teoriju i prijedloge o tome kako treba razviti igru. Opširnije o tome u budućoj knjizi Jacqueline Stevens «Države bez nacija», autorice «Reproduciranje države» (Princeton: Princeton University Press, 1999.)

Neuspjeh liberalne demokracije
Počevši od osnivanja Sjedinjenih Država i Francuske Republike u kasnom 18. stoljeću, politički analitičari na Zapadu proklamirali su neizbježni razvoj u smjeru institucija liberalne demokracije. Temeljna odlika tog sustava mišljenja bilo je uvjerenje kako pojedincima mora biti dopuštena maksimalna sloboda kako bi mogli zadovoljiti svoje ambicije, te da vlade moraju postaviti samo ograničenja neophodna da zaštite rezultate takvih napora. Iza svega, od odbijanja nasljednih privilegija kraljeva i plemstva, sve do zalaganja Adama Smitha za slobodno tržište, stajalo je uvjerenje kako ljudi trebaju biti nagrađeni zbog svojih odlika, a ne zbog svog prava stečenog rođenjem.

Današnji branitelji liberalne demokracije propuštaju zamijetiti kako institucije osnovane u njezino ime nastavljaju jačati dva sustava opresivne nejednakosti, koja su nespojiva s pretpostavkama liberalne demokracije. Prva je da samo neki pojedinci mogu birati svoje mjesto stanovanja, a još manje državljanstvo. A druga je da nitko ne može birati ekonomski status svojih roditelja. Oboje, državljanstvo i roditeljsko bogatstvo značajno utječu na naše šanse da dobijemo dobar posao, naobrazbu, zdravlje te da sudjelujemo u kulturnoj razmjeni, jer sve je to određeno samim pravom stečenim rođenjem, koje su liberalni demokrati nastojali izbjeći.
Stoga Carlos rođen u Tijuani godišnje zarađuje 9000$, a Charlie iz San Diega oko 36000$. Institucije liberalne demokracije također ne dovode u pitanje ni druge privilegije stečene rođenjem – bogatstvo. Tako je u SAD-u od 1900.-1974., čak 70% bogatstva bilo rezultatom međugeneracijskog transfera, a ne zarađivanja za život. Legalna sredstva tako omogućuju nekima da kontroliraju svoje pravo na vlasništvo čak iz groba, omogućujući pojedincima da raspolažu s golemim svotama nezarađenog bogatstva, dok su drugi, koji nisu imali sreće da budu rođeni od bogatih roditelja, suočeni s gladovanjem.

Što treba uČiniti?
Sljedeće kratke napomene predlažu što treba učiniti u budućnosti, ne samo da se poboljša stanje nejednakosti, već omogući kreativnije i obzirnije državljanstvo. Cilj je Agore (www.agora-net.org) omogućiti promjenu kroz virtualnu stvarnost, kako bi se uvidjelo kako obeshrabrujući materijalizam može biti nadomješten alternativnim mišljenjem i djelovanjem.

1) DrŽavljanstvo treba biti stvar izbora, a ne roĐenja
DrŽavne granice ne bi smjele ograniČiti kretanje roba ili ljudi.

2) Nakon smrti, osoba gubi sva vlasniČka prava, a njegovo/njeno bogatstvo distribuiraju centralne agencije kojima upravlja tijelo sliČno Ujedinjenim narodima, kako bi u cijelom svijetu poboljŠalo prilike u zdravstvu, obrazovanju, Čistoj vodi i ostalim temeljnim potrebama.

3) Država posjeduje zemlju, a daje je u dugogodiŠnji, ukljuČujuĆi i doŽivotni, najam pojedincima, poslovnom svijetu, neprofitnim organizacijama i sl.

4) DrŽava ne moŽe propisivati prava i obaveze unutar srodniČkih veza.
Podizanje djece i drugi dugotrajni meĐuljudski odnosi zasnivaju se na individualnim ugovorima.


1) Zakon o drŽavljanstvu
Ukoliko se želimo osloboditi nacionalizma moramo iskorijeniti nacionalne države i konglomerat naturaliziranih razlika koje proizlaze iz zbrkanog spajanja obaveze, poreza i rođenja. Da bi se to postiglo, svatko stariji od 18 godina, koji želi postati državljaninom bilo koje zemlje, mogao bi to učiniti ukoliko obeća glasovati za one političke opcije koje u prvom redu vode računa o javnom dobru

Državljanstvo treba promatrati kao oblik menadžerskog savjetovanja, načina na koji vlada uzima u obzir gledišta najkvalificiranijih osoba koje nude smjernice za zakone ne kojima počiva javni red, umjesto da se državljanstvo promatra kao sredstvo postizanja poslušnosti pojedinaca ili kao nagrada na lutriji zbog činjenice rođenja u određenoj demokratskoj zemlji. Primjer takvog alternativnog modela je neprofitna organizacija, a nacionalna država zamijenjena je neprofitnom «korporativnom državom».

Korištenje neprofitne korporacije kao modela političke inkorporacije i vladanja nije toliko utopijsko kakvim se čini na prvi pogled. Kao rezultat korupcije u vladinim i privatnim korporacijama, newyorška burza preporučila je da nadzorne odbore čine ljudi koji nemaju nikakvih privatnih interesa ni udjela u korporacijama, smatrajući kako će ljudi koje u prvom redu zanima opće dobro, a ne privatni interesi, donositi bolje odluke o kompaniji. Premda taj sistem nije idealan, on je praktičan.

Ipak, nije dovoljna kvalifikacija samo želja da se podupire javno dobro. Boravak je također važan kriterij za državljanstvo u korporativnoj državi.

Dva su razloga zbog čega se boravak, a ne mjesto rođenja, ističe kao kriterij za državljanstvo u korporativnoj državi:
1) slobodno kretanje postojećim zemljama
2) prerogativ kojim se ukida ili zadobiva u drugim državama ukoliko osoba tamo prebiva određeno vrijeme, primjerice, tri do pet godina.

Korisna posljedica zadobivanja državljanstva na temelju izbora, a ne činjenicom rađanja, bila bi ta da bi s vremenom nestali nacionalni i etnički sukobi. Budući da se državljanstvo više ne temelji na mjestu rođenja, već na mjestu boravka i vlastitom izboru, s vremenom bi nestalo i nacionalnosti, kao i etničke pripadnosti, koja proizlazi iz nacionalnosti.


2) Eliminiranje prava stečenih roĐenjem
Jedan od mogućih odgovora na predloženo jest da se radi o nepraktičnom prijedlogu: Rijeke imigranata iz ekonomski siromašnih regija uništit će standard onih koji žive u naprednim industrijskim i postindustrijskim društvima, a to će u krajnjoj liniji dovesti do anarhije.

Liberalno-demokratske vlade nastavljaju politiku prenošenja prava i bogatstava mrtvih osoba na njihovu rodbinu. Velik dio svjetskog bogatstva dolazi od nasljedstva. Najveći dio roditelja, uključujući i one u Sjedinjenim Državama, ne mogu ostaviti ništa svojoj djeci. Roditelji koji žele pomoći svojoj djeci trebaju poduprijeti politiku koja će se zalagati da se bogatstvo pokojnika prenese na neprofitne organizacije koje će ispuniti ono što oni nisu mogli sa svojim osobnim bogatstvom. Redistribucijom bogatstva bi se trebale baviti organizacije poput UNICEF-a… Ukoliko ljudi imaju mogućnost obrazovanja i zdravstvenu zaštitu u zemlji u kojoj žive, tada će očuvati mnoštvo lokalnih obilježja življenja i neće imati potrebe iseliti iz zemlje.


3) Javno vlasniŠtvo nad zemljom
Problemi koji se javljaju u vezi privatnog vlasništva nad zemljom nastaju zbog napetosti između smrtnih ljudi i besmrtnosti našeg planeta.

Zakoni koji se odnose na privatno vlasništvo nad zemljom odnose se na doživotno vlasništvo onih koji na njoj borave, bez obzira na buduće generacije. Zemlja nije ovdje samo za svoje sadašnje stanovnike već je moramo prenijeti s povjerenjem budućim generacijama. Nijedna osoba ni privatna korporacija ne može kontrolirati okoliš a da pritom ne vodi brigu o dobrobiti drugih građana. To je već uobičajena praksa u mnogim zemljama, a velikim dijelom i u SAD-u, gdje je pod nadzorom The US Park and Forestry Department-a.

Umjesto da razvijaju osjećaj pripadanja nacionalnoj državi s vjerom u zajedničke pretke, građanin korporativne države razvijat će vrlo živ smisao za kolektivno upravljanje.

4) Bez vladinog ureĐivanja rodbinskih obaveza
Ugovori između djetetove majke i jednog ili više roditelja mogu legalno omogućiti ostvarenje roditeljskih prava i obaveze o uzdržavanju djeteta bez zasnivanja braka. I bez državnog uplitanja u zasnivanje braka, ljudi mogu javno i legalno proklamirati doživotnu međuovisnost, kroz sekularne ili vjerske institucije po vlastitom izboru, ali ne i kroz vladu.

Religija:
Religije računaju s našom nadom: što će se dogoditi s nama kad umremo, s našom željom za duhovnim životom nakon smrti. Nacija pak govori o našoj taštini, o našoj želji da ostavimo trag besmrtnosti u ovom svijetu, kroz našu djecu i njihovo sjećanje na nas, dok religije razvijaju u nama maštu da možemo na neki način nastaviti živjeti i nakon smrti. Dok religija u najčistijem obliku odbija uplitanje u zemaljske stvari, religiozne grupe često se podudaraju s nacionalnim, moderni religijski sukobi zbivaju se uvijek između etničkih i nacionalnih zajednica, a ne unutar njih.


ZAKLJUČAK
Gornje natuknice imaju za cilj ponuditi razmatranja o zatečenom stanju kao i potaknuti dijalog o alternativama. Agoru smatramo novom medijskom verzijom Utopije Thomasa Morea (1530). Napisana u vrijeme nasljednih monarhija, ta je knjiga fikcionalni prikaz demokratske zajednice bez feudalnih privilegija, koju je otkrio pomorac pustolov. Thomas More se koristi konvencijom dokumentiranja takve mogućnosti kroz pripovijedanje druge osobe, ne bi li svoje ideje učinio životnijima, cilj kojem i mi težimo u ovom mediju. Nitko u 12. stoljeću nije predviđao dionička društva i poduzetnički kapitalizam. Povijest iznova ostavlja poraženima one koji se opiru društvenim promjenama.

Sve dok se na Sjeveru vlasti pribojavaju prljavih bombi na Times Squareu, napada kemijskim oružjem u londonskoj podzemnoj željeznici, detonacija nuklearnih centrala u La Hague u Francuskoj – dok istodobno oni na Jugu pate od niza autoktonih i kolonijalnih ostavština, počevši od gladi do ropstva – radikalne promjene ne čine se tek dobrom idejom već i imperativom.

Dodatne informacije o razvoju igre:
http://www.agoraxchange.net/



Natalie Bookchin, Cynthia Madansky i Jacqueline Stevens (SAD).
Natalie je umjetnica. Živi u Los Angelesu, SAD. Cynthia je umjetnica, dizajnerica i filmska autorica; živi u SAD-u i Turskoj. Jacqueline je politička teoretičarka i autorica koja također živi u SAD-u i Turskoj
kontakt e-mail:



KAZALO








The Average Citizen
PROSJEČNI GRAĐANIN
Mans Wrånge
SYSTEMS

PROSJEČNI GRAĐANIN
Mans Wrånge

AgoraX-
change & Agora

Natalie Bookchin, Cynthia Madansky & Jacqueline Stevens

Evolution-
Äre  Zellen

Finger

Distributiv-
na Pravda

Andreja Kulunčić

OBRAĆAM VAM SE KAO ČOVJEK ČOVJEKU
Dalibor Martinis

TEME
SYSTEMS

SISTEMI
 
TRANS.MISIJE
 
MEHANIZIRANO
 
OSOBNO
 
MIKRO-UTOPIJE
 

KAZALO




ABOUT THIS MAP