ENGLISH
HRVATSKI
ART-e-FACT, STRATEGIES OF RESISTANCE IZDANJE 01: ILEGALNA IMIGRACIJA [TI SI OVDJE] IZDANJE 02: UTOPIJA IZDANJE 03: TECHNOMYTHOLOGIES IZDANJE 04: GLOCALOGUE
UVODNIK BIBLIOGRAFIJA O ART-e-FACTU KONTAKT
WRITINGS
ONLINE
Go_home
Danica Dakic & Sandra Sterle
RADOVI UMJETNIKA
AKCIJA
Go_home
Danica Dakić & Sandra Sterle
DOMA

Go_HOME
Danica Dakic & Sandra Sterle
 
Zanimanje: Izbjeglica
Svebor Kranjc
 
Migrant Navigator
Darko Fritz
 
Vlastito tijelo kao jedina popudbina
Boris Cvjetanović
 

RADOVI UMJETNIKA

PUTOVNICA
 
PUTOVANJE
 
IZMEĐU
 
RAZGLEDNICE
 
SUSJEDI
 
DOMA
 



UMJETNICKI RAD
DOMA

go_home
Danica Dakić i Sandra Sterle
http://project-go-home.com

Pogledaj tekst Roxana Marcoci

Newyorkški dvenik (ulomak)

11. 09. 01. Prva jutarnja kava. Dan i ja još uvijek pokušavamo na naš novi dom priviknuti Adrijana koji je nervozan zbog mnogih promjena okruženja u tako kratkom vremenu. Napokon, ima tek tri mjeseca. Bili smo s njim u četiri različite zemlje, na dva kontinenta. Dok sjedimo i razgovaramo u kuhinji začujemo zvuk aviona koji očito leti prenisko. U slijedećem trenutku začujemo kako avion udara u nešto. Gledamo se u tišini nekoliko sekundi i Dan kaže: "Ovo zvuči kao kamikaza!". Smijemo se... i mislimo... radi se o nečem drugom... Danica odlučuje otići u Kinesku četvrt kupiti namirnice i ribu za večeras. Telefon zazvoni. Dan podiže slušalicu. Nosim Adrijana u naručju. Zove Fritzie. Pita da LI smo svi dobro? Da, kažemo, zašto? Fritzie nešto objašnjava Danu i prema izrazu njegova lica počinjem shvaćati da se dogodilo nešto ozbiljno. Dan ponavlja njezine riječi, da i ja čujem: avion je udario u Svjetski trgovinski centar; gori jedan od tornjeva. Ona gleda taj prizor s krova svoje zgrade. Stanujemo blizu. Toranj se može početi urušavati! O, moj bože... I tada ponovno isti zvuk. Fritzie je još uvijek na liniji. Vjerojatno joj na trenutak ponestaje riječi, jer nitko ne govori. Jednostavno drži slušalicu/je na liniji. Instinktivno pokušavam naći sigurno sklonište u kući. Dan upita Fritzie: radi li se o avionima ili projektilima? Da li su to avioni? Fritzie odgovara da, oba puta su avioni. Ipak, radi se vjerojatno o napadu. Drugi se avion zabio u drugi toranj. Sad su oba u plamenu... Smiješno je što cijelo to vrijeme zapravo nemam predodžbu gdje smo. Tek smo stigli i nemam pojma koliko smo trenutno udaljeni od Svjetskog trgovinskog centra. Jedino što smo jučer napravili bilo je da smo prljavo rublje (uglavnom Adrijanovo) odnijeli u praonicu iza ugla. Što sad? Što je slijedeće?


Sandra Sterle
Umjetnica, živi i radi u Splitu, Hrvatska i Amsterdamu, Nizozemska
sterle@myself.com


Danica Dakić
Umjetnica, živi i radi u Sarajevu, Bosna i Hercegovina i Düsseldorfu, Njemačka
danicadakic@yahoo.com





Ništa nije zajamčeno, osim kontaminacije

Promjena u praksi i teoriji umjetnosti do koje dolazi u posljednjih nekoliko godina odražava pojačan umjetnički angažman vanjskim svijetom i pitanjima našeg vremena - rata i eshatološke dimenzije terorizma, globalizacije i distribucije kapitala, migracije i kulturalnog/kulturnog identiteta, transnacionalnih oblika dijaspore, kao i pridavanja novog značenja pojmu zajednice.

U pokušaju proširenja fokusa društvenih aspekata umjetničke produkcije i recepcije, mnogi su umjetnici i umjetnički kolektivi razvili poseban model umjetnosti čije javne strategije predstavljaju značajan dio estetske kozmetike. Takva ponovno napisana forma umjetnosti u javnom prostoru je diskurzivna, pretpostavljene interaktivnosti s publikom i među različitim društvenim skupinama. Sljedeće je razbijanje restriktivnog određenja umjetnosti, umjetnika i gledateljstva, subjektivnosti i zajedništva poticanjem razvoja kritičkog dijaloga koji infiltrira i uznemiruje dominantnu kulturu što počiva na stereotipima identiteta i suženih predodžbi mjesta. Kao takva, ova paradigma "public art"-a podržava socijalnu svijest, obnovljenu nužnost djelovanja i preuzimanja odgovornosti (Fritz Perls odgovornost naziva "odgovor-tvornost"/“response-ability"- sposobnost reakcije), kao i kolektivno autorstvo objedinjujući raznoliku publiku u konstrukciju djela. O tome su raspravljali mnogi povjesničari kulture - da bi proizveli djela uključena u društvenu praksu, umjetnici su postali posrednici, prikupljači sredstava (fund-raiseri), društveni odgojitelji i logistički koordinatori.

Ova pitanja, kao i druga koja se odnose na mobilnost, stvarni i virtualni nomadizam, proširenje obiteljskog koncepta doma, artikulacije mjesta kao diskurzivnog operativnog polja, sastavni su dio projekta go_Home koji od rujna do prosinca 2001. provode hrvatska umjetnica Sandra Sterle i bosanska umjetnica Danica Dakić u okviru ArtsLink studijskog boravka u New Yorku. Ovaj projekt, zbog kojeg su se dvije umjetnice odlučile preseliti u New York i živjeti zajedno tijekom perioda od četiri mjeseca, propituje eluzivnu logiku pripadanja i ideju raspršene, umjesto fiksirane zajednice. Suradnja je dalje proširena, uključivanjem u projekt umjetnice i arhitektice Marjete Potrč iz Slovenije te umjetnice Milice Tomić i teoretičara Branimira Stojanovića iz Srbije. U projektu go_Home ovi umjetnici iz bivše Jugoslavije koristili su stvarni prostor njihovih prebivališta i virtualni dom interneta (koji je poslužio kao mjesto video i fotografskih eksperimenata, prekooceanskih tekstova, recepata, kao kalendar događanja, i kao chat room), kako bi definirali dijalektični odnos pojmova "dom" i "drugdje", i ujedno porozan koncept identiteta osjetljivog na višestruke ekstenzije/proširenja. Projekt je također uključivao brojne direktne prijenose putem interneta (live web cast) seminara začetih kao okupljanja za stolom na koja su bili pozivani lokalni i internacionalni profesionalci s područja umjetnosti i arhitekture, kao i predstavnici službi imigracijskih organizacija. U vezi s go_Home projektom Sterle je također producirala Newyorški dnevnik (New York Diary), on-line dnevnik o njenom boravku i doživljajima u New Yorku, koji je djelomično fikcija - o čemu svjedoče umjetničine fotografije koje dokumentiraju njezine šetnje ulicama New Yorka, pritom je ona obučena kao kuharica, no djelomično i stvaran - kao što je kaptiranje mahanja zastavama kao posljedice jedanaestrujanskog događaja. Stapanjem stvarnosti i mašte, patriotizma i filmske inscenacije, sadašnje dislokacije i virtualne relokacije, Sterle je izložila nestabilnost koncepta identiteta, i šire nestabilnost čvrstog koncepta doma. Njezin dnevnik, kao i sinkretički projekt go_Home može stoga biti shvaćen kao proces njegovanja veza s više nego jednim mjestom odjednom, iznalaženja novih geografskih matrica i, da još jedanput parafraziram Jamesa Clifforda - odustajanja od apsulutističkih obrazaca državljanstva.

Roxana_Marcoci@moma.org










IZVJESCA
MAP
IMAGE OF BODO KAPING
INTERVJU
Intervju s Bodom Kapingom