| |
 |
|
 |
 |
 |
|
 |
 |
|
|
|
|
A.G.K. (27)
Pleven, Bugarska |
|
D.D. (35)
Niš, Jugoslavija |
|
I.S.P. (27)
Rijeka, Hrvatska |
|
Točka
susreta: Traganje
Tanja Dabo
Ovaj rad proizišao je iz iskustva poznanstva
i odnosa s mojom najboljom prijateljicom i njenog imigrantskog
života u Amsterdamu. U rujnu 2001. odlazim u Amsterdam
i laštim podove triju interijera koje su prethodno očistile
tri djevojke, I.S.P., D.D. i A.G.K.. Sve tri imigrantice su
iz istočne Europe i u Amsterdamu žive i rade ilegalno, uzdržavajući
se čišćenjem.
Njihovi iskazi, kratki isječci njihovih života, priče su o
iskustvu odlaska iz vlastite zemlje, u potrazi za boljim životom
ili traganju za nekim ciljem, ostvarenjem, i njihovom iskustvu
života i rada u Nizozemskoj.
Tekstovi su skraćene verzije intervjua s I.S.P., D.D. i A.G.K.,
s minimalnim izmjenama koje ne utječu na njihovu vjerodostojnost.
Tanja Dabo
|
A.G.K.
(27), Pleven, Bugarska - profesorica povijesti
- voli svoju profesiju
- u Bugarskoj radila kao profesorica povijesti, dizajnerica
kuhinja i prodavačica povrća
- 2 godine je bila nezaposlena, financirala ju je sestra
koja živi u Amsterdamu
- u Amsterdam došla (prvi puta u životu) u svibnju 2001.
- ovaj grad je odabrala jer joj tu živi sestra (sada
žive zajedno), inače bi išla u Grčku ili Španjolsku
- otišla iz Bugarske zbog teških financijskih uvjeta
za život
- ima želju i studirati u Amsterdamu, možda opet povijest,
jer njen bugarski studij nije priznat u Nizozemskoj
- sada je došla zaraditi novac, ostala bi oko godinu
dana dok ne zaradi dovoljno za povratak, potom bi se
željela vratiti u Bugarsku, tamo želi položiti ispit
za engleski jezik, pa bi se s položenim ispitom vratila
u Nizozemsku, gdje bi studirala na engleskom, ako u
Bugarskoj uspije dobiti stipendiju za studij u inozemstvu
- u Nizozemskoj nije tražila 'papire' za legalan boravak
u zemlji jer smatra da ih je nemoguće dobiti osim ako
se ne vjenča s nekim Nizozemcem, što nikada ne bi učinila
iz tog razloga
- kroz godinu dana uz bugarsku stipendiju nada se i
nizozemskim 'papirima' — dozvoli boravka na jednu
godinu (studentska viza)
- boji se deportacije
- kada je odlazila iz Bugarske znala je da će živjeti
od čišćenja
- sada čisti tri kuće i hotel
- za nju je to težak i ponižavajuć posao, nekad je ljuta
i tužna što to radi
- ne osjeća se dobro što to radi, ali ponekad joj je
interesantno razmišljati o ljudima (čije stanove čisti)
i njihovim životima i stvarima koje koriste
- smatra da su ljudi u Amsterdamu jako ljubazni, ali
sumnja da je to možda hipokrizija; čini joj se da imaju
mnogo energije i da jako vole novac, ali ga ne koriste
ga da bi uživali u njemu i nisu bahati; ljudi se tu
doimaju mirni i slobodni
- osjeća se osamljeno, teško joj je pronaći prijatelje,
druži se samo s ljudima iz Bugarske
- sve uspoređuje s Bugarskom, a usporedbe su u početku
bile puno pozitivnije u korist Amsterdama i Nizozemske
- znatiželjna je i voli upoznavati ljude, no nezadovoljna
je time što je tu ostvarenje mnogih stvari ovisno o
novcu kojim se raspolaže, pa čak i zabava...
Amsterdam, 9/2001.
|
|
D.D.
(35), Niš, Jugoslavija
- nastavnica povijesti i zemljopisa
- 10 godina radila u struci
- u Amsterdamu je godinu dana, nalazi se u privremenom
organiziranom nužnom smještaju
- iz Jugoslavije je otišla iz ekonomskih razloga i zbog
ideje o boljem životu na zapadu
- nikad nije pokušala na legalan način otići iz svoje
zemlje jer se uvijek nadala boljem životu u domovini,
no iskustvo je pokazalo da je situacija uvijek bila samo
gora i gora; zato žali što nije otišla prije 10 godina
- u Amsterdam je došla 'preko šume', ilegalno prelazeći
sve granice, zajedno s troje prijatelja, svatko je platio
po 2.500 DEM za ilegalno prebacivanje Beograd —
Nizozemska, kombijem (u Jugoslaviji se sve može napraviti
s novcem); bilo ju je izuzetno strah; putovali su dva
dana i dvije noći
- nisu imali nikakav smještaj niti plan po dolasku u Amsterdam;
tu su se javili prijateljima od kojih nisu očekivali da
im pruže dom i posao već da ih upute u način života, dobivanja
posla, procedure, jezik...
- nema nikakva iskustva sa nizozemskom administracijom
i državom
- za sada joj je živjeti u Nizozemskoj - grozno
- kao stranac osjeća se dosta dobro, misli da Nizozemci
dosta dobro prihvaćaju strance (Amsterdam je grad stranaca)
- ne priča ni nizozemski ni engleski jezik
radi 'na crno', nema radnu dozvolu, i tako po njenom mišljenju
gore živi 99% "naših" (ex-Jugoslavija)
- u početku je imala jaki strah, strah od tuđine, osjećala
se kao stranac, nije znala jezik i bojala se da ako joj
se nešto loše dogodi neće moći pitati za pomoć; to psihički
nije dobro podnijela i prebrodila, imala je strah od izlaska
iz kuće - nije mogla sama izlaziti, s njom je uvijek trebao
biti netko tko govori njen jezik; i tada je dobivala napade
gušenja, lupanje srca i napade plača, pa je zbog toga
išla liječniku; tek posljednja dva mjeseca sama izlazi
iz kuće, i prebrodila je tu krizu
- posao čišćenja stanova je dobivala preko prijatelja,
npr. prijateljica koja dobro zna engleski odvela bi ju
kod vlasnice stana koja traži osobu za čišćenje, dogovorila
bi s njom posao i garantirala za nju; to je za nju radilo
više njenih prijatelja
- kod kuće to ne bi radila nikada; s vremenom osjeća kako
ju taj posao zatupljuje, nekad je bijesna što je uopće
krenula i razmišlja što joj je to trebalo, ali onda čuje
informacije da je u Jugoslaviji još gore pa se pomiri
s ovom situacijom; želi ići do kraja
- nije ljuta zbog načina na koji živi u Nizozemskoj, ali
je ljubomorna na to kako Nizozemci žive, i često to uspoređuje
s načinom života u Jugoslaviji; ljubomorna je i na to
kako su opušteni, i na to što su imali sreće da se ovdje
rode
- nada se da će u dogledno vrijeme riješiti svoj legalan
boravak u državi, mada ne misli da će se ikada previše
uklopiti u njihov način života
- kad je odlazila u Amsterdam — očkivala je "med
i mlijeko", očekivala je da će se, kada dođe, svi
njihovi problemi riješiti, no kada su došli shvatili su
da njihovi problemi ustvari tek počinju; shvatila je da
su sve zapravo bile 'fix — ideje'...
- mislila je da će je tu sve čekati osigurano, da npr.
tu postoje škole za djecu strance gdje će raditi, da će
nakon par mjeseci imati osiguranu kućicu, a nakon par
godina njihovo državljanstvo i da će biti prihvaćeni objeručke,
a sve to zato što dolaze iz krajeva u kojima je bio rat
- iznenađena je administrativnim komplikacijama oko dobivanja
legalnog statusa u zemlji
- ...to nije ono što je ona očekivala...
- ona u Nizozemsku nije došla na privremeno, došla je
da ostane 'do kraja života', no ako ne uspije ostati,
možda prije konačnog povratka pokuša otići u treću zemlju,
u organizaciji nizozemske države koja se tako brine za
nelegalne useljenike
- njeni uvjeti ostanka u Nizozemskoj su: posao, kuća,
život kao sav normalan svijet...
- pristaje čekati još godinu — dvije...
Amsterdam, 9/2001.
|
|
I.S.P.
(27), Rijeka, Hrvatska
- ekonomistica
- u Amsterdam otišla zbog studija fotografije i potrage
za 3 godine drugačijeg života
- 2000. g. upisala Fotoakademie u Amsterdamu
- početkom 2000.g. počela tražiti 'papire' — dozvolu
boravka (studentska viza na jednu godinu)
- u čekanju vize propustila prvu godinu studija; nakon
6 mjeseci čekanja odgovor je negativan i bez objašnjenja
- žalila se na to rješenje i molbi dodala polog novca
od 15.000 DEM
- odgovor na žalbu čeka jednako dugo, rješenje je negativno,
a razlog su nedostatne financije; ne priznaje se vlastito
financiranje ni stipendija iz Hrvatske i traži se polog
novca u banci, no neki drugi (naravno veći) iznos
- u međuvremenu započinje nova akademska godina te joj
Akademija uvjetuje započinjanje studija, ili joj u protivnom
uskraćuje mogućnost studiranja;
- odlučuje otići u Nizozemsku bez riješenog legalnog
statusa u zemlji i napustiti svoj stan, stalni posao...,
u Hrvatskoj
- početkom godine odselila u Amsterdam, smještaj je
pronašla preko prijatelja, na selu u okolici grada i
započela studij
- početkom 2001. ponovno aplicira s novim pologom novca
u banci
- viza je ponovno odbijena; razlog: Akademija je privatna
i nije u sklopu amsterdamskog sveučilišta
- angažira odvjetnika i žali se ponovno
- sada u Amsterdamu živi i radi ilegalno, uglavnom poslove
čišćenja stanova; zarađuje oko 800 DEM mjesečno
- prema tom poslu ima pozitivan stav (to je posao kao
i svaki drugi), dok negativnu stranu vidi u metaforičnosti
čišćenja tuđeg životnog prostora
- no, sve to doživljava kao trenutnu nužnost i jedinu
mogućnost za ostanak u Nizozemskoj i studiranje
- jedni od najljepših 9 mjeseci njenog života: potraga
za vlastitim prostorom i identifikacijom sebe u novoj
životnoj sredini
- ispočetka ju fascinira mogućnost izbora: biranje kakva
nova iskustva želi, mogućnost širenja znanja, dostupnost
stručne literature... i smatra da je tamo sve dostupno,
a čovjek samo treba odlučiti u kojem smjeru se želi
razvijati; sada ima stav da je izbor ograničen, ovisno
o poziciji s koje krećeš tj. o količini novaca i vremena
koje ti stoji na raspolaganju, što je također ovisno
jedno o drugome
- njena pozicija u odnosu na sve mogućnosti je bila
takva da one i nisu bile tako dostupne uz studiranje
i čišćenje; sve se svodi na novac, a on otvara mogućnosti
- iz ove početne pozicije sav trud ulaže u održavanje
te početne pozicije, a nikako ne uspijeva doći do tih
novih mogućnosti...
Amsterdam, 9/2001.
[Trenutno pauzira godinu na Akademiji i boravi u Hrvatskoj
s neizvjesnim ishodom povratka u Nizozemsku.]
Tanja
Dabo
Umjetnica, živi i radi u Rijeci, Hrvatska
tanja.dabo@ri.tel.hr
|
|
|
|
|
 |
| |
 |
RAZMIŠLJATI
U IZGNANSTVU
Suzana Milevska
Živim, obitavam znaei isto što i jesam... Filozofske
ideje koje nas povezuju s našim životnim prostorom.
|
|
|
