ENGLISH
HRVATSKI
ART-e-FACT, STRATEGIES OF RESISTANCE IZDANJE 01: ILEGALNA IMIGRACIJA [TI SI OVDJE] IZDANJE 02: UTOPIJA IZDANJE 03: TECHNOMYTHOLOGIES IZDANJE 04: GLOCALOGUE
UVODNIK BIBLIOGRAFIJA O ART-e-FACTU KONTAKT
RADOVI UMJETNIKA
PRIJEDLOG
Cabana
Pia Lindman
IZMEĐU

Cabana
Pia Lindman
 
Parovi
Grady Gerbracht
 
TUĐINAC / ALIEN
Candice Breitz
 
Dragi Imigranti ...
Nedko Solakov
 
Pejzaži s krivicom
Ron Sluik
 
S.O.S. Binarni niz
Dalibor Martinis
 

RADOVI UMJETNIKA

PUTOVNICA
 
PUTOVANJE
 
IZMEĐU
 
RAZGLEDNICE
 
SUSJEDI
 
DOMA
 



UMJETNICKI RAD
IZMEĐU
ONLINE ONLINE ONLINE
DVD instalacija, studeni 2003
Goethe institut Zagreb
foto: Marko Salopek and Ana Dana Beroš
  Detalj


TUĐINAC / ALIEN
(Deset pjesama s druge strane)
Candice Breitz

Alien (Tudinac) Candice Breitz, višekanalna je DVD instalacija koja se sastoji od deset kratkih filmova, na neobičan način kombinirajući karaoke, turistički kućni video, znanstvenu fantastiku i titlovani dokumentarac. Ušavši u prostor instalacije, gledatelj se nalazi pred zatamnjenom prazninom odakle dopire deset glasova koji pjevaju deset njemačkih pjesama. Glasovi dolaze iz deset monitora raspoređenih uokolo prostora, postavljenih na postamentima neznatno udaljenim od zida. Ulaskom u središte prostorije monitori su vidljivi tek straga, dok su njihova lica okrenuta zidu, osvjetljavajuci ga treperavom slikom s ekrana. Deset glasova koje posjetitelj istodobno cuje stvaraju babilonsku kakofoniju, karakterističnu i za mnoge ranije radove umjetnice.

U prvom trenu pjeseme koje čujemo neamju ničeg zajedničkog, osim cinjenice da su dobro poznate Nijemcima. Pomnijim slusanjem postaje očito da sve te pjesme govore o domu i pripadanju, ponegdje simbolično i teško (Deutschland, nacionalna himna), ponekad ljutito (Keine Macht für niemand / Moć nikome), melankolično (Jenseits von Eden/ S druge strane raja), pijano (Unrasiert und fern von Heimat/ Neobrijan i daleko od doma) ili bezbrižno (Hänschen Klein/Mali Ivica). Posjetitelj će te bučnu smjesu njemačkih narodnih, popularnih, dječjih pjesama, napitnica... doživjeti kao neku vrst amaterske antropologije, pa ipak neće biti u stanju zamisliti tipičan "njemački glas" ili "tipičnu njemačku glazbu".

Približavanjem pojedinim monitorima, posjetitelj ulazi u intimni prostor susrećući se sa svakim od pjevača/ica posebno. Pjevači svoje pjesme izvode ispred poznatih berlinskih vizura kao što su Ruski spomenik u parku Treptower, Alexanderplatz ili Tiergarten. Premda svi oni vrlo entuzijastično izvode svoje pjesme, ubrzo postaje jasno da nijedan od njih ne pjeva svojim glasom. Zapravo, pjesme su prvo otpjevali 'pravi Nijemci' koje je Candice Breitz snimila u studiju zamolivši ih da daju sve od sebe pjevajući a cappella deset njemaackih pjesama. Nakon toga zamolila je deset 'novih' Nijemaca (ljude koji su doselili u Njemačku i ne potječu iz Njemačke, niti govore njemački jezik) da izvedu te pjesme u različitim berlinskim okruženjima. Kada su snimljeni filmovi s deset 'novih Nijemaca' pjevača, njihovi su glasovi potpuno izbrisani sa snimke, a umetnuti su glasovi deset njemčkih izvornih govornika. Jeftinim digitalnim 'trbuhozborstvom' uvjerljivi glasovi deset izvornih govornika preneseni su u tijela deset imigranata, tako da se jezik njihove nove domovine doslovno uselio u njihova tijela s pomalo zbunjujućim učinkom.

Povremeno se čini kao da glas uistinu pripada tijelu iz kojeg dolazi (kao primjerice u slučaju mlade Poljakinje kroz koju slušamo glas mlade Njemice dok pjeva pjesmu Die Gedanken sind Frei / Misli su slobodne), sve dok ne iskrsne trenutak u kojem iluzija nestaje, usnice mlade Poljakinje na trenutak oklijevaju dok njemački glas nastavlja dalje. U drugim je slučajevima odvojenost tijela i glasa još dramatičnija, kao u slučaju Ukrajinke koja pjeva ispred neugledne pozadine Alexanderplatza grubim glasom Nijemca, muškarca. Deset stranaca (iz Eritreje, Italije, malezije, Južne Afrike…) otjelovljuju osjećaj otuđenosti i začudnosti koje smo svi iskusili dok pokušavamo ući u jezik koji nije naš vlastiti. Pjevači imigranti posjeduju njemačke pjesme onoga trena dok se odvajaju od njih. Ovdje se prijemčiv naapjev useljuje u tijelo domaćina poput trbuhozborca, ne tražeći prethodno dopuštenje za to. Lako je pretpostaviti kako su kulturni standardi i norme popularnih njemačkih pjesama posve u suprotnosti s vrijednostima stranaca koji su ovdje došli u namjeri da se skrase u novoj domovini. Propitujući teme poput rodoljublja, nacionalizma i kulturne baštine u stihovima izabranih pjesama, uz razmišljanje o domu i pripadnosti, stvara se određena napetost. Alien odjekuje stranošću, ali nije jasno što je ovdje tuđe: imigranti, glasovi koji su ih zaposjeli ili pjesme koje su zaboravljene u kolektivnoj svijesti.

Poput ranije višekanalne instalacije Candice Breitz Karaoke, iz 2000., Alien se bavi jezikom koji ne potječe iz sebe samoga, ili iz svjesnog subjekta, već naprotiv zaposjeda pojedinca 's druge strane', 'izvana', šireći se iz izvora izvan samoga subjekta kazivanja, nastanjujući pojedinca s pomalo na pomalo nasilan način. Engleski podnaslovi u svakom od videa nisu od velike koristi kao što se to isprva čini. Oni se pojavljuju koju sekundu ranije od njemačkih stihova, nestajući prije nego što ih možemo združiti s njemačkim stihovima. Kroz taj spoj prijevremenosti, karaoke točnosti (koja tjera pjevača na aktivno sudjelovanje) i naknadnosti podnaslova (koji prevode postojeći glas pasivnom čitatelju), čini se kako je gledatelj istodobno uvučen i istjeran iz instalacije. U svakom od tih naizgled jednostavnih muzičkih videa kao da postoji borba za prevlast između glasova koji su izdvojeni od nevidljiva tijela, tijela bez glasa i udvostručenih tekstualnih pomagala koja odbijaju pojasniti i pomiriti odnos između tih dviju strana.

Zbog osoba poput Berlusconija, Haidera i Le Pena koji nas prijeteći gledaju s naslovnica, Alien je posebno važan: u mnogim zemljama pitanje integracije imigranata usko je povezano s poznavanjem i govorenjem službenog jezika nove domovine. Alien istražuje ukrštene teritorije zadobivanja jezika i kulturne integracije, aludirajući na potrebu stjecanja jezika zemlje koju pojedinac izabire da se u njoj nastani, uvažavajuci teškoće koje nastaju dok pojedinac kolonizira novi jezik i biva koloniziran njime. Rad Candice Breitz pokazuje žudnju i nuždu koju imigrant osjeća spram novog jezika, ne ispuštajući iz vida frustracije koje pritom nastaju dok se pokušava uključiti u novi jezik. Alien je manje o Njemačkoj i njemačkom jeziku per se, a više o iskustvu ulaska u strani jezik, kao i o iskustvu zaposjednutosti od strane jezika samog. Alien se glasno pita, ali odbija odgovoriti: Je li konačno moguće osjećati se kod kuće u jeziku koji nije tvoj vlastiti jezik?

O projektu Alien: http://www.rwe.com/generator.aspx/templateId=renderPage/id=3918


Candice Breitz
Umjetnica, živi i radi u Berlinu, Njemačka











IZVJESCA
MAP
IMAGE OF BODO KAPING
INTERVJU
Intervju s Bodom Kapingom
PREGLED

Trgovanje ljudima
Lovorka Marinović
Konjukturna trgovina seksualnim robljem -- krijumčarenje i iskorištavanje žena

MIGRACIJE KAO GLOBALNI I LOKALNI PROBLEM
Božena Katanec
Sloboda, frustracija i zemlje između toga

Intervju s Bodom Kapingom
Oliver Ressler & Martin Kren
Isječak iz video rada "Border Crossing Services", ("Usluge prijelaza granice")


PISANJE
LOOKING FOR A HUSBAND WITH AN EU PASSPORT BY TANJA OSTOJIC
ONLINE
Tražim muža s EU putovnicom
Tanja Ostojić
TEORIJA

ZATOČENICI GLOBALNE PARANOJE
Žarko Paić
Ježevo kao permanentna zona sumraka između granica, politike i ideja.

RAZMIŠLJATI U IZGNANSTVU
Suzana Milevska
Živim, obitavam znaei isto što i jesam... Filozofske ideje koje nas povezuju s našim životnim prostorom.


Ježevo - priča bez sretnog svršetka
Marina Gržinić
Ježevo kao cordon sanitaire (sanitarni pojas) Europe.

ILEGALNI MIGRANTI I KRAJ KAPITALIZMA
Rastko Močnik
Besprimjerna globalna nejednakost - konačna kriza kapitalizma?